Obilježja žrtava nasilja

Nasilje ima teške posljedice za sve žrtve koje su mu izložene jer izravno narušava mentalno i emocionalno zdravlje žrtve. Žrtve nasilja se često osjećaju bespomoćno, poniženo, posramljeno, užasnuto, ljuto, pate od nesanice, a nisu rijetki slučajevi da u sebi nalaze krivnju zbog nasilja kojemu su bile izložene. To je naročito izraženo kod žena žrtava nasilja koje se u situaciji kontinuiranog nasilja sve više odmiču od vlastitih osjećaja i realnog shvaćanja situacije, a prvi osjećaj iznenađenja i šoka tijekom dugotrajnog nasilja bivaju zamijenjeni «zamrznutim strahom», što je osnovna značajka sindroma «naučene bespomoćnosti».

Pretučene žene se uvijek nadaju promjeni i vjeruju obećanjima o poboljšanju odnosa. Osim toga, raznim nasilnim metodama muškarac nasilnik izolira ženu od obitelji, prijatelja i vanjskog svijeta kako ne bi mogla potražiti pomoć. Stalne prijetnje od idućeg napada, prijetnje ubojstvom ili napadom na djecu izazivaju još veći strah i sve veću kontrolu nasilnika nad ženom.

Neke žene se ne osjećaju krive za nasilje, ali osjećaju duboki sram zbog sebe i svog života. One su često uhvaćene u mrežu samosažaljenja, što ih blokira u osještavanju vlastite situacije koju one najčešće negiraju. Prvi i najvažniji korak koji žena mora napraviti ako se želi izvući iz takvog života je da sama sebi prizna da je žrtva i da je nitko nema pravo zlostavljati. Ta spoznaja da ima pravo na život bez nasilja važna je karika u procesu nalaženja rješenja i u procesu promjene. Dok to ne učini, nikako joj se ne može pomoći.

Mnoge žene se odlučuju ostati u nasilnim vezama ili ako odu, prije ili kasnije se vraćaju partneru nasilniku. Razlozi tome su brojni:

Više...
 

Anketa

Psihosocijalni tretman obiteljskih nasilnika je zaštitna mjera čije je provođenje :
 
Baner