| Kada ljudi ne raspolažu pravim činjenicama o nekoj pojavi, nastaje specifičan oblik uvjerenja – mit. Mitovi pružaju prikladna, ali pojednostavljena objašnjenja složenih socijalni pojava. Kada se ponavljaju dovoljno često, postaju «opće-prihvaćena mudrost» i poprimaju privid dobro utemeljenih činjenica. Uz to, mitovi se u pravilu temelje na pretpostavci da se «takve» stvari događaju «drugima», što smanjuje osjećaj osobne ranjivosti pojedinca i smanjuju strahovanja (Barrnet i sur., 1997. prema Ajduković, M., 2004.). O nasilju u obitelji postoje brojni mitovi koje je teško izmijeniti jer se čini da sadrže zrnce istine. Mit: Žrtva uzrokuje nasilje. Zlostavljana žena «je to tražila». Mit: Žrtve uživaju u nasilju. Da nije tako, otišle bi od zlostavljača. Mit: Nasilje u obitelji i među bračnim partnerima je njihova privatna stvar. |
 | Mit: Ako žrtva napusti zlostavljača, nasilje će prestati. Činjenica: Većina žrtava je u većoj opasnosti kad ostavi zlostavljača. Mit: Alkohol i zlouporaba droga su stvarni uzroci nasilja u obitelji. Mit: Zlostavljanje u obitelji se događa samo u nižim društvenim slojevima. Mit: Čestina nasilja u obitelji je pretjerano naglašena, to i nije tako veliki problem. Mit: Žene su nasilne kao i muškarci. Mit: Zlostavljane žene biraju nasilne partnere. Čak i kada ta žena ostavi nasilnog partnera, naći će drugog koji će je ponovno tući. Mit: Tjelesni napad muškarca na partnericu izolirani je događaj i vjerojatnost njegovog ponavljanja je mala. Mit: Nasilje među partnerima najčešće se svodi na malo naguravanja. Mit: Ako muškarac tuče ženu, mora da je mentalno bolestan. Mit: Muškarac koji samo prijeti tjelesnim ozljeđivanjem svojoj partnerici nije zlostavljač. Mit: Muškarci koji su nasilni ne mogu si pomoći. Mit: Bračne tučnjave nisu ozbiljne. To se događa u svakom braku. Mit: Djeca trebaju svog oca iako je nasilan prema njihovoj majci. Žena bi za dobro djece trebala ostati s takvim partnerom. Mit: Nasilje i ljubav ne idu zajedno. |
 |
